Godišnjica „Oluje”: Kada žrtve zločina postanu žrtve dnevne politike

Svaki početak avgusta ima istu temu - obeležavanje godišnjice vojno-policijske operacije „Oluja”, kojom je u avgustu 1995. godine okončan četvorogodišnji rat na području Hrvatske. Umesto u atmosferi istinskog sećanja i podrške žrtvama, kao i smirivanja večito tinjajućih tenzija na relaciji Beograd - Zagreb, svedočimo suprotnom. Svake godine, u isto vreme, mediji i državni vrh pokrenu novi talas govora mržnje, ratnog huškanja i zloupotrebe zločina u političke svrhe. Meta su Hrvati i hrvatsko rukovodstvo, sredstvo su srpske žrtve koje do izražaja dođu samo nekoliko dana oko 4. avgusta. Pre i nakon toga, nevidljive su i za zakon i za institucije države u koju su od rata pobegle.
Screenshot Instagram objave na profilu @buducnostsrbijeav, Obeležavanje godišnjice "Oluje" u Sremskoj Rači, 4. avgust 2020.
Obeležavanje godišnjice "Oluje" u Sremskoj Rači, 4. avgust 2020. godine - Foto: Screenshot/Instagram/@buducnostsrbijeav

 

Mržnja koja traje

 

Godišnjica vojno-policijske operacije „Oluja” prilika je za pojačavanje zapaljive retorike prema Hrvatskoj i hrvatskim zvaničnicima. Tako, osim isticanja da je ova akcija hrvatskih oružanih snaga „zločin bez kazne”, na naslovnim stranama čitamo o „ustaškom zlu”, „tihom progonu” i „genocidu” koji „i dalje traje” jer „slave nad srpskim grobovima” i „ni mrtvim Srbima ne daju mira”. U političkom Zagrebu mediji vide „šljam” koji „ne zna za sram”, „kampanju protiv naše zemlje” i „medijsku hajku” čiji je krajnji cilj „revizija istorije”. Pojedinim naslovima tvrdi se da Hrvati „žele smrt Vučiću” i „seju zlu krv”, a piše se i o „ujedinjenim srbomrscima, teroristima i nacistima”. S korakom ka daljoj prošlosti, mediji uz „Oluju” istaknu i logor u Jasenovcu, pa se uoči 4. avgusta na naslovnicama nađu i jezivi detalji ispovesti o „Ustašama koje su živu decu trpale u sanduke”, a oni „grebali noktićima kovčege u borbi za život”. I kao da je, s tako dolivenim uljem na vatru konstantno zategnutih odnosa između Srbije i Hrvatske, sukob iza ćoška, mediji prenesu pokliče koje čuju od srpskih zvaničnika, kao što su reči predsednika Srbije Aleksandra Vučića – „Odbranićemo našu zemlju i pobedićemo”. „Srbija neće ćutati i praviti se mrtva kada neko pokuša da ubija i proteruje naše ljude”, rekao je Vučić na obeležavanju godišnjice „Oluje” u avgustu 2022. godine. Samo godinu dana kasnije, s jedne od naslovnih strana poručeno je da „Srbe više niko i nikad neće ubijati”, dok je predsednik obećao da ćemo se boriti da „sačuvamo svoje ime”.

Naslovne strane tokom obeležavanja godišnjice "Oluje" 2022. godine
Foto: Istinomer

 

Žrtve od avgusta do avgusta

 

Nekoliko dana pre i nakon godišnjice akcije „Oluja” bude i sećanja na žrtve. U naslovima i izjavama najviših državnih zvaničnika i na ceremonijama obeležavanja (poput one u Prijedoru, kada se iza govornika „nehotično” našla fotografija porodice koju su srpske snage proterale iz enklave Žepa u julu 1995. godine). I sa tih manifestacija i od predstavnika vlasti stignu poruke da Srbi „više ne ćute o svojim žrtvama”, da „nikad nećemo zaboraviti” žrtve „Oluje”, ali i da „ne sanjamo snove o tome da ćemo nekome izmeniti pogled na dešavanja sa kraja prošlog veka niti da će srpske žrtve dobiti poštovanje i pravdu koju zaslužuju”, kako je to pre dve godine rekla Ana Brnabić. Kada se sve stiša i ratove koji su se zaista desili zamene najave nekih novih, iza svih naslovnih strana, portala i objava na društvenim mrežama ostane činjenica da u Srbiji, nijedna žrtva „Oluje” nema status civilne žrtve rata. Kako iz godine u godinu podseća Fond za humanitarno pravo, „zakonsko rešenje onemogućava sticanje ovog statusa žrtvama koje su nastradale ili su oštećene van teritorije Srbije, tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji”. „Tako izbeglice iz Hrvatske ostaju bez finansijske, zdravstvene i psihosocijalne podrške institucija”, istakao je FHP prošlog avgusta, uz napomenu da je „samo oko 20 odsto izbeglica iz Hrvatske koje su prisilno mobilisali pripadnici MUP-a Republike Srbije nakon operacije ‘Oluja’ ostvarilo pravo na naknadu štete”. Fond je tada poručio i da je „žrtvama ‘Oluje’ je potrebna institucionalna podrška, ne politička zloupotreba”.

Žrtve „Oluje”

Prema podacima Fonda za humanitarno pravo, u operaciji „Oluja” raseljeno je oko 200.000 Srba, čija je imovina uništena i opljačkana. Pozivajući se na podatke hrvatskog Helsinškog odbora za ljudska prava iz 2001. godine, koji nisu konačni, Fond navodi da je tokom ove operacije ubijeno 677 civila koji su odlučili da ostanu u svojim kućama.

 

Dolazak Vučića i licemerje velikih sila

 

„Prethodni su krili stradanja Srba da se ne bi zamerali drugima, sve se promenilo dolaskom Vučića”, preneo je Informer izjavu predsednika Republike Srpske Milorada Dodika u avgustu 2023, kada je predsednik Srbije položio venac na spomen-obeležje na Petrovačkoj cesti. I Dodik nije usamljen u širenju ovog narativa. Rukovodstvo Srbije uporno ponavlja da se ni „Oluja”, kao ni logor Jasenovac, nisu smeli pomenuti sve dok na vlast nije došao Aleksandar Vučić. Tako je i sam predsednik Srbije prošle godine rekao da „deca ponovo znaju šta je Jasenovac i znaju šta je ‘Oluja’”. Kako su i ranije obeležane godišnjice ovog zločina, samo bez traktora i druge scenografije postavljene u mestima u Srbiji ili mestima u kojima je od strane srpskih snaga stradalo i bošnjačko stanovništvo, nije jasno ko je šta i od koga krio. Zvaničnici Republike Srbije i Republike Srpske to delimično objasne tvrdnjama o „licemerju velikih sila”, obično onih na Zapadu. Mediji sve začine tvrdnjama da „čitava Evropa ćuti na najveće etničko čišćenje na njenom tlu” ili pitanjem „Evropo, zar je ubijanje Srba praznik”.