Vučevićev Ekspoze: Ona da rađa, on da brani #Parlament

U Srbiji se prethodnih godina na društvenim mrežama delio plakat na kojem se vidi trudnica u belom, a pored nje mišićav muškarac u uniformi, sa tetoviranom rukom na njenom stomaku. Ispod piše „Ona da rađa, on da brani”. Ako iza te slike dodate jedan stadion na kojem piše Ekspo 2027, to bi bila ilustracija ekspozea Miloša Vučevića i na nju bi stala sva tri sata čitanja plana rada za naredne četiri godine.
Miloš Vučević i ministri, formiranje Vlade, maj 2024.
Foto: Screenshot/Instagram/@milosvucevic

Ništa se novo nije čulo u Skupštini Srbije na praznik rada, kada su se poslanici okupili da čuju zašto ponovo treba da podrže vladu koja se čekala od decembra, da bi ostala skoro ista. Jer kako je na početku sa ponosom rečeno, vlada Miloša Vučevića biće vlada kontinuiteta koja će naslediti ciljeve i prioritete koje je zacrtao sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Sastav vlade i ekspoze novog premijera nagovestili su dodatni otklon od evropskih vrednosti. Srbija će, kako se iz ekspozea moglo zaključiti, deklarativno nastaviti da bude na evropskom putu, ali nijedna evropska vrednost nije istaknuta kao važna. Ostaje i stav da je za neuspeh Srbije u integracijama kriva samo i jedino Evropa.Od dugačkog govora ostalo je da odjekuje oružje, Ekspo, porodica, putevi, otadžbina. Demokratija je pomenuta tek usput, a ljudska prava samo kad je izgovarano ime ministarstva. 

Miloš Vučević u Skupštini, izbor Vlade, 1. maj 2024.
Foto: Screenshot/Instagram/@milosvucevic

Ukratko, Srbija će nastaviti da se naoružava i trudiće se da sačuva mir. Srbija je i dalje na putu ka Evropskoj uniji, ali nema nameru da prilagodi svoju spoljnu politiku evropskoj. Porodica ostaje svetinja, ali samo tradicionalna, istopolne zajednice i dalje neće biti zakonski uređene, ali niko neće biti diskriminisan. Žena je svetinja, ako rađa. Kultura je izjednačena sa kulturom sećanja na žrtve zločina, žrtve poštujemo samo ako su stradale od ruke neprijatelja. Ulaganje u zdravstvo, školstvo, porodicu ili mlade jednako je ulaganju u zgrade, a ne u ljude. 

 

Pravdanje već počelo 

 

Ono što je sve vreme provejavalo je nedostatak entuzijazma i traženje alibija za buduće neuspehe, od prve rečenice kada je Vučević rekao da bi pet prethodnih vlada koje su vodili Vučić i Ana Brnabić bile izvrsna odskočna daska za skok u budućnost, a nisu jer prilike u svetu ne dozvoljavaju.

„Neoborivi su egzaktni pokazatelji koji svedoče da je reč o najuspešnijim vladama u novijoj istoriji Srbije i u tom smislu, Vlada koju ću predvoditi biće u najvećoj mogućoj Vlada kontinuiteta, kažem, u najvećoj mogućoj meri, jer zbog usložnjavanja geopolitičkih okolnosti i međunarodnog položaja Srbije, budući uspesi naše zemlje i društva neće zavisiti isključivo od nas samih i naše sposobnosti da strateški planiramo budućnost”, rekao je Vučević.

 

Spoljna politika ostaje na sve četiri strane

 

„Dva ugaona kamena kojima je naše delovanje prema spoljnom svetu omeđio današnji predsednik Republike, stupajući na mesto predsednika Vlade pre 10 godina, jesu politička nezavisnost i vojna neutralnost”, rekao je Vučević i dodao da se od toga neće odstupati. Evrointegracija su kao i do sada predstavljene pozitivno samo u ekonomskom smislu, pa je kao dobar primer Vučević našao da navede samo lakši prolaz kamiona kroz šengensku zonu. Strateško partnerstvo sa Kinom ostaje važan prioritet, kao i čvrst stav da nema sankcija Rusiji, iako osuđujemo „tragični ratni sukob” kako se izrazio premijer. A jačaćemo i odnose sa SAD. Uostalom, spoljnu politiku i od sada će voditi Vučić lično, do sada mu je uspevalo da sedi na četiri stolice.

Pošto je na mesto premijera došao sa funkcije ministra odbrane bilo je očekivano da dobar deo ekspozea posveti svom dojučerašnjem resoru, ali da će stići do nabavke čizama i hrane, tome se niko nije nadao. Čak 1.628 reči o vojsci, oružju, vraćanju obaveznog vojnog roka, standardu vojnika, opremi, konceptu „totalne odbrane”, namenskoj industriji, ulaganjima. I sve to zato da, kako je rekao, Srbija očuva mir i stabilnost.

Sednica Skupštine o izboru Vlade, maj 2024.
Foto: Peđa Vučković

Koliko je govorio o vojsci, Vučević je govorio i o Kosovu, ali bez jedne rečenice plana ili naznake da će njegova vlada raditi na približavanju stavova ili pokušaju dijaloga sa Prištinom. Govorio je  o „prištinskom tiraninu”, „demonskim namerama” za raseljavanje Srba, podsećao na napade i zločine, i na kraju dodao da jedan od glavnih zadataka nove vlade, sprečavanje prijema Kosova u Savet Evrope, najverovatnije neće biti ispunjen.

 

EKSPO kao zvezda vodilja

 

U delu ekspozea o rastu životnog standarda Vučević je postupio isto kao Vučić kada o tome govori – iznosio niz brojki, ukrštajući procente, godine, statističke podatke, BDP, milijarde evra, uvoz izvoz, devizne rezerve nikad veće, inflacija u padu, siromaštvo skoro iskorenjeno, sve je bolje nego pre. U nastavku je pročitao pet stranica teksta o ulaganju u puteve, železnice, aerodrome i brojne objekte kako bi se Srbija pripremila za sajam Ekspo 2027. Izgradnju objekata u Surčinu Vučević je uporedio sa izgradnjom Ajfelove kule za Ekspo 1889. godine, i Teslinim osvetljavanjem izložbe u Čikagu 1893. godine. Nekog skorijeg uspeha izložbe Ekspo i šta je to donelo organizatoru, premijer izgleda nije mogao da pronađe. 

I kad je o kulturi reč, za novog premijera ulaganja znače ulaganja u zgrade. Najavio je rekonstrukcije još građevina – muzeja, bioskopa, pozorišta, otvaranje muzeja ćirilice, ulaganje u manastire i crkve naročito na Kosovu. Izgradnja zgrade Filharmonije više nije u planu. Nastaviće se i podrška filmskoj industriji kako bi se omogućio nastavak „značajnih ostvarenja koja se bave važnim nacionalnim temama”. Filmove kao što su „Dara iz Jasenovca“, „Oluja“, „Heroji Halijarda“ i „Kralj Petar Prvi“ ova vlada planira da podrži, a novost je i uspostavljanje „nacionalnog centra za film” koji zvuči kao ozvaničenje politike da se novac daje za projekat ukoliko je „dovoljno srpski”. Isto je i sa kulturom sećanja – ona je za ovu vlast važna ako su za srpske žrtve krivi Albanci, Hrvati ili NATO, ostale se ne moraju prečesto pominjati jer treba sačuvati dobre odnose sa odabranim susedima. Mesta za sećanje na žrtve koje nisu Srbi, kod Vučevića nije bilo.

Sednica Skupštine o izboru Vlade, maj 2024.
Foto: Peđa Vučković

Žrtve masovnih zločina u „Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju pomenuo je kroz simboliku. „Puno je simbolike u činjenici da se prva godišnjica te tragedije navršava baš na Veliki petak, odnosno Veliku subotu. Sećanje na taj događaj ne sme i neće izbledeti. Zajednička žalost treba da bude ono što će nas ujediniti u trudu i radu, ličnom i sistemskom, da nam se tako nešto više nikada ne ponovi”. Šta ovo konkretno znači, nije elaborirao.

 

Porodicu kupujemo, žene služe za rađanje

 

Sa memorijalnih centara Vučević je skočio na poljoprivredu, pa na lov i ribolov, vodovod pa onda na Ustav i pravosuđe. Onda je govorio o ženama i porodici i taj deo govora zapravo je najjasnije pokazao u kom pravcu ide Srbija.

„Žene su svetinje svakom rodoljubu. Žena mora biti poštovana, zaštićena, osnažena. Ženi se uvek mora ukazati dužno poštovanje, jer je ona simbol obnove, rađanja i pobede. Žena donosi na svet novi život i to je čini bićem koje je zapravo najsličnije Bogu. Zato će mi se uvek buditi najdublje osećanje prezira i odvratnosti prema svakom nasilniku koji digne ruku na ženu, prema onome koji ženi, nečijoj majci, sestri, ćerki naudi na bilo koji način, a pogotovo ukoliko se usudi da pokuša da joj oduzme život”, rekao je Vučević u zemlji u kojoj se svakog meseca zabeleži bar jedan femicid, a država tim povodom ne čini apsolutno ništa.

I da ne bude slučajno pogrešno shvaćen odmah potom je naglasio da su početne pozicije iste, ali da država neće promovisati uravnilovku, odnosno neće nametati po svaku cenu da žene i muškarci moraju da zarađuju isto.

Povezan sadržaj

Brak je zakonom uređena zajednica života muškarca i žene. Tako stoji u srpskim propisima i držaću ih se i ja, a i Vlada na čijem sam čelu, nadam se uz vašu podršku” dodao je, a posle tih reči svaka istaknuta poruka da neće biti diskriminisanih zvučala je lažno.

Čvrsto veruje u tradicionalne porodične vrednosti, a opet podržava politiku davanja para za svako novorođeno dete, iako ona do sada nije dala vidljive rezultate. A kad deca dođu do škole, pohvalio je dualno obrazovanje i istakao poseban značaj verske nastave. Sve ostalo o obrazovanju, kao i kod kulture bilo je ulaganje u zgrade. Borba protiv kriminala i korupcije pomenuta je tek na kraju, nakon energetike i životne sredine. Nulta je kaže tolerancija na kriminal i korupciju i tako će se i nastaviti.

 

U Vladi jedno nepoznato lice 

 

Na kraju je Vučević predstavio svoj tim od 31 ministra od kojih je za javnost nepoznata samo ministarka privrede Adrijana Mesarović. Iz njene biografije jasno je da je bila bliska Vučevićeva saradnica dok je bio gradonačelnik Novog Sada i da je bar ona njegov lični izbor. S obzirom na to da se ni prethodnih ministara privrede niko ne seća, ni za ovu novu ministarku javnost nije pokazala veliko interesovanje. Nov u vladi ali ne u javnosti je i Darko Glišić, predsednik Izvršnog odbora Srpske napredne stranke, poznat po gostovanjima na Pinku i Hepiju gde iznosi najteže optužbe i uvrede na račun opozicije. On će kao čovek od poverenja i kum predsednika Vučića u periodu pripreme Ekspa biti glavni za javna ulaganja.

U vladu se kao potpredsednik bez resora vraća i Aleksandar Vulin, promoter „srpskog sveta”, otvoreno proruski orijentisan, spreman za sukob sa svim susedima. Ministar bez portfelja biće i Nenad Popović, čovek takođe zadužen za poslovanje sa Rusijom, borac protiv istopolnih zajednica i antievropejac.

Ostala kadrovska rešenja pokazala su da su članovi SNS-a univerzalni ministri, pa je jedan doktor prava dobio kulturu, drugi doktor prava poljoprivredu, jedan pravnik spoljne poslove, drugi građevinu, istoričar je dobio medije, ekonomista odbranu. Zanimljivo je da se lider SPS-a Ivica Dačić vratio u MUP, a da je Slavica Đukić Dejanović ostala u prosveti, iako je ona odavno u penziji. 

Ali ništa o novim ministrima ne govori tako dobro kao njihove biografije koje su zvanično objavljene u predlogu nove vlade. U njima je mnogo toga pogrešno, od redosleda do samog stila. Većinu onako napisanih biografija ozbiljan poslodavac ne bi ni uzeo u razmatranje. A pošto nije verovatno da niko nije mogao da im pomogne da napišu pristojan CV, jedini odgovor je da ih nije bilo briga.