Učili su nas da nema glupih pitanja. Ima neprijatnih i provokativnih, ali bi i na takva pitanja javne ličnosti morale da budu pripremljene. Ono što nas nisu učili na fakultetu jeste da u redakcijama ima ograničenih i servilnih urednika koji se plaše da neka pitanja budu postavljena političarima.
Jučerašnji događaj u novosadskom listu Dnevnik me je iznova uverio da se i posle toliko godina osvajanja novinarskih sloboda i borbe za nezavisnost nismo daleko makli. Kolega Dejan Ignjić, odličan novinar i saradnik Istinomera, dobio je otkaz jer se urednicima u Dnevniku nisu dopala pitanja koja je nameravao da uputi gradonačelniku Novog Sada Igoru Pavličiću. Nameravao, ne i postavio. Čak i da ih je postavio, opet ne vidim razlog za kerbersko ponašanje i takve radikalne poteze. O čemu se, konkretno, radi. Dejan je nedavno dobio zadatak da se pripremi za intervju sa gradonačelnikom koji je dobio novi mandat za vršenje te funkcije. Iz kabineta prvog čoveka Novog Sada su mu rekli da je zbog brojnih obaveza teško izdvoljivo da intervju bude obavljen uživo i da pitanja pošalje mejlom. Pitanja je, po dogovoru, poslao, a iz Pavličićevog kabineta su mu javili (u ponedeljak, 9. jula) da će gradonačelnik sutra doći u zvaničnu posetu Dnevniku i da će razgovor sa njim, ipak, moći da se obavi “oči u oči”. U međuvremenu su kolegi Ignjiću dušebrižnici iz redakcije sugerisali da “ne postavlja politička pitanja, već da se bavi samo komunalnim temama”. I tu stvari počinju dodatno da se zakuvavaju. Prvo ga zove urednik gradske rubrike. Ispred sebe ima listu pitanja namenjenih gradonačelniku uglavnom iškrabanih i znatno izmenjenih. Na Dejanovo pitanje da li je neko iz kabineta ili od urednika tražio da se pitanja izmene, “gradski” je rekao je da nije i nastavio da ga ubeđuje kako neka pitanja moraju da se izmene, a druga čak i izbace. Evo tih “spornih” pitanja:
1. U čemu je bio vaš interes da ponovo prihvatite (zahtevate) da budete gradonačelnik?
2. Po čemu će se drugi vaš mandat razlikovati od prethodnog?
3. Šta možete da obećate od konkretnih poteza i investicija da ćete uraditi?
4. Na koji način će gradska preduzeća izaći iz dubioze, uspešno poslovati i postati tržišno konkurentna?
5. Rekli ste da je Grad našao rešenje za plac na Novom naselju gde je Tuš trebao da gradi sportsko-poslovni kompleks. Šta će se tamo graditi, ko će biti investitor i kada se očekuje da ruglo zameni građevina?
6. Zašto Grad, kad je već izdavajao pare i Exit toliko znači za njegov razvoj, nije zauzeo kritički i nadzoran stav prema Exitu, pa je dozvolio da zbog bahatosti organizatora festival bude na rubu propasti?
7. Zbog čega ste prihvatili da Romska demokratska stranka bude deo vlasti kad ceo grad zna da su na izborima kupovali glasove?
8. Kako će Novi Sad izgledati po isteku vašeg drugog mandata na mestu gradonačelnika?
Istina je, međutim, drugačija, ali će kolega Ignjić to saznati tek naknadno. Naime, pitanja je izmenio urednički kolegijum na čelu sa glavnim i odgovornim urednikom. Ona koja su najviše “bola oči” urednicima su prvo i sedmo pitanje jer bi, valjda po njihovoj proceni, mogla biti “nezgodna” za gradonačelnika.
Kada je ujutro, na dan intervjua došao na posao, Dejana je sačekao otkaz. Glavni i odgovorni urednik mu je saopštio da raskida autorski ugovor sa njim jer mu “pitanja nisu dobra” i što ih “nije izmenio” kad mu je to rečeno. Izbunarili su još neke razloge i objašnjenja, uglavnom sva nevažna i marginalna, kako bi pojačali svoju odluku o otkazu. Zadatak da obavi intervju prosleđen je drugoj novinarki kojoj su servirana “podobna” pitanja. Samo dva pitanja od originalnih su preostala, dok su druga promenjena, pa je intervju sada izgleda kao lagodno ćaskanje sa gradonačelnikom. O onome što je Pavličić ranije obećavao a nije uradio, o političkim dilovima, kao i kako misli da uvede red u – ni reči.
Ako je svrha pravljenja intervjua bila da se jedan medij dodvori čelniku Novog Sada, onda je uredništvo Dnevnika potpuno uspelo u tome. Nisu li, međutim, kolege pobrkale lončiće i zaboravile u čijem interesu bi trebalo da rade? Gradonačelnika su birali Novosađani i oni imaju pravo da znaju šta on radi i kako troši njihov novac. Dejan je to i radio, profesionalno i časno, znajući ko kome podnosi račun. Za njegove urednike – nisam siguran.
U redu je da se ovo pise ali bi bilo lepo da se objavi i ime novinara koji je analizirao celu situaciju sa Ignjicem.
Potpis nije objavljen usled tehničke greške. Sada je to ispravljeno.
S obzirom da su iz gradonacelnikove press sluzbe javili da on nema nikakve veze sa otkazom novinara i ne uplicu se u uredjivacku politiku zasto onda ne bi i odgovorio na gorepomenuta pitanja? AKo kaze da je dostupan za novinarska pitanja zasto mu neko od kolega novinara ne postavi pitanja ili jos bolje zasto sam ne bi sazvao konferenciju za stampu i odgovorio na ta pitanja? To jest zasto to ne bi uradio ako vec nema nikakve veze sa ovim otkazom?
Sa Dejanom sam radila i “saradjivala”. Isto toliko poznajem i gradonacelnika, a sa covekom nikad nisam progovorila ni rec, sem kurtoazno “dobar dan”. Pitanja su na mestu, ali bih ja poradila na recniku. Ne prilici jednom novinaru da gradonacelnika pita kada ce preduzeca izaci iz “dubioze”. Kakav god on bio, Pavlicic je gradonacelnik. On nikad ne bi sebi dopustio da ulicarskim govorom vodi neki intervju. A Dejan za bolje ne zna. Nazalost. Nikako ne podrzavam njegovo otpustanje, pogotovo sto je otac i tu decu treba nahraniti i izvesti na put. Medjutim, vrlo sam ubedjena da iza svega stoji nesto mnogo vise i dublje, kao sto je Dejanova neotesanost, bezobrazluk, nepismenost. No, vecina novinara (pardon, umisljenih novinara) je takva.
Ni sa jednom Marijom nisam radio u novinarstvu,osim ako ovde nije reč o Mariji koja je bila u kabinetu gradonačelnika zadužena za informisanje. Da ste draga Marija sarađivali sa Pavličićem, mislim ukoliko ste novinar, znali bi ste o čemu pričam. Ne vidim u čemu ovde ima uličarskog govora. Molim vas da me ne prozivati i vređate bez osnova jer iza mene je dug staž novinarski i to uspešan, pa pobogu zato i smetam. Vi ko ste, ne znam? Možda ste Marjan ili neki član! U svakom slučaju sve vam najbolje želim i tu negativnu energiju na pogrešnu stranu ste uputili.
Nisam ta Marija na koju mislis, niti sam Marjan. A koliko sam u pravu, znaju sve tvoje kolege novinari. O pismenosti ni ne moram da govorim, sve se samo vidi.
I jos jednom, jako mi je zao sto je uopste doslo do toga da si ostao bez posla, ali sam sigurna da ce neko prepoznati tvoj kvalitet o kom pises i da ces vrlo brzo naci novu, bolju redakciju sa redovnim i vecim primanjima.
jes ti marija cula nekada za ostrvo faka ofo?
Nije najveci problem novinarstva nepismenost novinara vec spremnost novinara da cute i trpe urednike. Najredja vrednost kod novinara je upravo integritet koji je Dejan iskazao. I opet kazem ako gradonacelnik nema nikakve veze sa otkazom zasto ne bi odgovorio na ova pitanja. Mislim da ce Dejan vrlo rado preformulisati pitanja tako ne zvuce “ulicarski”.
Slazem se potpuno sa Vama da bi gradonacelnik mogao da odgovori na ova pitanja. Ali… Da li Dejanove kolege u Dnevniku mogu bilo i da li zele da mu pomognu i protestuju kod doticnog urednika? Gosn Vlada Todorovic sad cvika, a prosle godine je tako zdusno napadao sve sto je demokratsko. Jel mu to frka za posao?
@Marija : Naravno da mogu kolege da pomognu. I treba da pomognu. Moraju da pomognu jer, sutra će neko od njih stići na red a neće biti ni svestan šta ga je i zbog čega snašlo. Ne poznajem dotičnog novinara niti gradonačelnika ali živim u Novom Sadu i znam kako (ne)funkcioniše. Nažalost, pitanja koja je Dejan hteo da postavi trebala su biti postavljena mnogo ranije. A kada urednicima poslušnicima jednom prođe ovako nešto onda će to prolaziti uvek a mi obični građani ostajemo sami, u mraku laži i korupcije. Da bi se ovakve stvari sprečile svaki radnik Dnevnika treba da obustavi rad dok se kolega ne vrati na posao i svaki svestan građanin Novog Sada treba to da podrži. U protivnom tonemo još dublje.
Pomenuti gospodin ako na njega mislite, ne preziva se Todorović, pa da ne bude zabune jer u NS sa takvim imenom i prezimenom zaista ima novinar, ali sportski.Da mu je frka, jeste, zato se tako i ponaša sve vreme. Možda bi kolege i mogle da protestuju, da postoji među novinarima, ne samo u mojoj redakciji, zajedništvo i solidarnost. Nešto bi se verovatno postiglo, ali je sigurno da bi bez posla ostali. Život u Srbiji je toliko pretežak, da se svi bore za sopstveno preživaljavanje i iz straha većina nas ćuti.
Ostao sam bez teksta.
U svakom slučaju sa gospodinom Ignjićem sam komunicirao samo preko elektronske pošte, odgovarajući mu na postavljena pitanja. Ceo intervju je prenet od reči do reči.
Što se tiče naših gradskih vlasti uopšte me ne iznenadjuju. Od obraćanja gradonačelnika pre njegovog izglasavanja, niko iz vlasti se nije udostojio da obrazloži i jednu stavku na dnevnom redu u gradskoj skupštini. Toliko o njima i automatskim stiskačima tastera u skupštini.
Dnevnik je bio nezavistan 6,7. i donekle 8. oktobra 2000. godine. Posle se sve vratilo na staro – ostao je servis lokalne i Pokrajinske vlasti. Ako te placa skupstina i imas platu 150K+ dinara onda ne mozes da se zezas i da rizikujes da dobijas packe ili nesto ozbiljnije zbog nekog novinara koji hoce da objektivno radi svoj posao.