Ruke, barjaci i prvi raskoli

Oktobar 1990. protekao je u nedoumicama opozicije, raspravama o položaju Srba u jugoslovenskim republikama, ali i o rešenjima za međunacionalne tenzije na Kosovu i Sandžaku.

Vuk Drašković bio je ogorčen zbog dešavanja u Novom Pazaru.

predsednik SPO Vuk Drašković, Novosti plus, 1. 10. 1990. godine
'Oni nam (koji su pod okriljem SDA navodno političke i navodno demokratske stranke) po Raškoj, po srcu zemlje Nemanjine, mašu danas turskim barjacima i hrvatskim šahovnicama, i to javno. Ja želim u ime Srpskog pokreta obnove, i verujem u ime srpskog naroda da im poručim i kažem nekoliko reči. U Novom Pazaru, na osnivačkoj skupštini SDA, zatim u Sjenici, odjekivali su pomamni, uz zurle i talambase, odjeci: Tursko! Tursko! Tursko! Na takve želje ljudi imaju pravo. Ali, moraju da znaju da su Turska i Azija za sva vremena proterani iz Srbije i Evrope mačevima vojvode Putnika i njegovih ratnika na Kumanovu, u Prvom balkanskom ratu, još 1912. godine. Onaj ko želi tursko i po Nemanjinoj zemlji priziva tursko i ko ne zna da je tursko sahranjeno u Srbiji 1912. godine poručujem: čim SPO pobedi na izborima, svi oni će, bogme, u tursko.'

Predsednik SPO otvoreno je zapretio sandžačkim „barjaktarima“.

predsednik SPO Vuk Drašković, Novosti plus, 2. 10. 1990. godine
'Danas pokušavaju da to isto čine. Mašu turskim zastavama i hrvatskim šahovnicama. Ja im zaista kažem pobedi li Srpski pokret obnove, a i ne pobedi li, pobediće srpstvo na izborima. Zato svako onaj koji na prostorima Raške zemlje bude u ruku stegao tursku zastavu, turski barjak ili hrvatski barjak sa šahovnicom, ostaće i bez ruke i bez barjaka.'

Lider Srpskog četničkog pokreta Vojislav Šešelj je odmah nakon podnošenja kandidature za predsednika republike izašao iz zatvora.

predsednik SČP Vojislav Šešelj, Borba, 19. 10. 1990. godine
'Onog trenutka kada su redakcije izvan Miloševićeve 'šape' objavile da sam kandidovan za predsednika Republike Srbije, jednostavno, bilo im je neugodno da predsedničkog kandidata drže u zatvoru i pustili su me.'

Međutim, ubrzo, Šešelj je ponovo uhapšen. Demokratska stranka osudila je taj čin.

Borba, 26. 10. 1990. godine
'DS je nazvala taj potez 'neukusnim' i dodala da on samo svedoči o strahu stranke na vlasti.'

Milicija je pružila objašnjenje za hapšenje Šešelja.

Večernje novosti, 24. 10. 1990. godine
'U informaciji RSUP ističe se da je protiv Šešelja tokom 1990. godine podneto ukupno deset zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, da su četiri rešena i da je još šest podnetih zahteva u postupku. Svi zahtevi se odnose na prekršaje protiv javnog reda i mira.'

Ali, Šešelj nije jedini smatran za žrtvu režima.

predsednik SPO Vuk Drašković, Večernje novosti, 24. 10. 1990. godine
'Od strane terorista Socijalističke stranke pripadnici SPO zaradili su 28 polomljenih rebara, pet fraktura lobanje, mnogo polomljenih ruku i nogu i izbijenih očiju.'

Demokratska u dve kolone

Gloženja unutar opozicionih stranaka nastavljena su optužbama Koste Čavoškog na račun svojih partijskih kolega.

Kosta Čavoški / Časopis „On“, 1990.
član GO DS Kosta Čavoški, Novosti plus, 20. 10. 1990. godine
'Opozicija je, inače, u vrlo teškoj situaciji pošto rukovodstva dveju uticajnih i relativno velikih stranaka - Demokratske i Narodne radikalne - izgleda imaju nameru da izađu na neravnopravne izbore. Za mene lično takav stav vođstva demokrata i radikala jeste kolaboracionistički.'

Bilo je jasno da je raskol u DS bio neminovan.

predsednik IO DS Zoran Đinđić, Novosti plus, 22. 10. 1990. godine
'Kosta Čavoški priznaje samo one izbore na kojima pobedi. Postoje mnogo ozbiljniji problemi od povređene sujete… Stranku koja ga nije želela za lidera, ali je bila spremna da joj ponudi neku drugu funkciju, odmah je javno napao.'

Predstavnici UJDI-ja su rešenje kosovskog problema videli isključivo u dijalogu Srba i Albanaca.

predsednik Liberalnog foruma Ivan Đurić, Novosti plus, 22. 10. 1990. godine
'Kada govorim o nužnosti dijaloga na Kosovu to činim prvenstveno misleći na zaštitu interesa manjinskog srpskog stanovništva. Ono bez dijaloga sa većinskim albanskim stanovništvom na Kosovu, ne može opstati. Kao što ni Albanci bez dijaloga sa Srbima koji su u Srbiji u većini ne mogu u njoj opstati. Treba imati u vidu da je Veton Suroi, član Ujdi još pre godinu dana izjavljivao da su za njega Srbija i Jugoslavija neprikosnoveni i da Kosovo vidi jedno unutar njih.'

Demokratska stranka se protivila stvaranju novih država u kojima bi Srbi bili manjina.

Saopštenje DS, Borba, 24. 10. 1990. godine
'Odnos Demokratske stranke prema budućem uređenju zajedničke države definisan je činjenicom da znatan deo srpskog naroda živi izvan Srbije. Stoga je za Demokratsku stranku neprihvatljivo svako rešenje koje podrazumeva stvaranje nezavisnih država u kojima bi srpski narod predstavljao nacionalnu manjinu.'
Naslovna strana „Politike ekspres“, 1. 11. 1990. godine

Nenad Čanak je govorio o tome na koji način su kolonisti u Vojvodini uticali na procese u severnoj pokrajini.

predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine - Jugoslavije Nenad Čanak, Borba, 24. 10.1990. godine
'Proterivanje Nemaca je primer genocidne politike jer je jedini kriterijum za to bio nacionalnost: Nemac. Dabome, ja ne žalim za ratnim zločincima koji su bili i mnogi pripadnici tog naroda. Odlaskom Nemaca oslobođen je veliki prostor koji je naseljen ljudima iz gorštačkih predela. Kolonizacija je dala novi potencijal Vojvodini, koji ju je u izvesnom smislu obogatio. Nevolja je u tome što su se neki kolonisti počeli ponašati kao kolonizatori. Umesto da prihvate postojeće odnose, što je dužnost svakog koloniste, oni su nametnuli mnoga rešenja koja nisu odavde i ovde ne mogu dati rezultate. Najekstremniji primer toga je puč 1988. godine.'

Nastaviće se…

Korišćena arhiva izdanja iz 1990: „Politike“, Borbe“, „Večernjih novosti“, „Vremena”, NIN-a, “Duge”, “Srpske reči”…