Pristrasno izveštavanje i medijska odbrana vlasti: Od čega se prave „srbomrsci”?

„Antisrbi”, „genocidaši”, „mrzitelji”, „rušitelji” i „idoli srpske opozicije”. Svi ti „srbomrsci”, odakle god da dolaze, u medijskim naslovima su na istom zadatku - „udaraju” na Vučića i Srbiju. Takve etikete dobijaju javne ličnosti, analitičari, opozicioni političari, mediji, akteri u regionu ili na Zapadu. Zasluže ih, kao po pravilu, zbog kritika na račun predsednika Vučića ili mišljenja koja odstupaju od njegove politike. I da bi im dodelili ulogu neprijatelja Srbije i „svega srpskog” mediji se služe manipulacijama - pristrasno tumače izjave političkih neistomišljenika vlasti i učitavaju im značenja kojima svaki negativan komentar predstavljaju kao mržnju i napad.
Foto: Canva

U utorak, 17. septembra, u svega 20 minuta, na tri portala (Informer, Novosti, Alo!) objavljen je isti naslov – „Islamisti ne posustaju: Udaraju na Vučića jer jača srpsku vojsku i ekonomiju, pomažu im srbomrsci iz Srbije i sa Zapada”.

„Islamistička Slobodna Bosna objavila je u kratkom roku dva teksta protiv Aleksandra Vučića – u jednom napadaju jačanje srpske vojske, a u drugom jačanje srpske ekonomije kroz mogućnost eksploatacije litijuma. Kao sagovornike izabrali su osvedočene srbomrsce, jednog iz Srbije – Zorana Vuletića, i jednog sa Zapada – Florijana Bibera”, piše na portalima Novosti i Alo!, dok je Informer dodao:

„Ova medijska kampanja od strane islamističkog portala ‘Slobodna Bosna’ dolazi u trenutku kada Vučićeva administracija nastoji da unapredi vojnu i ekonomsku poziciju Srbije!”

„Islamistička” Slobodna Bosna?

S aluzijom na ekstremizam, kada pišu o tekstovima Slobodne Bosne, beogradski mediji ovom portalu pripisuju epitet „islamistička”, smeštaju ga u kategoriju „mrzitelja svega srpskog”, pa ističu i da „zdušno podržava opozicione proteste u Srbiji”.

I sve manipulacije potrebne za izgradnju figure neprijatelja, uz istovremeno veličanje predsednika Srbije, stale su u nekoliko rečenica.

 

Kritika je „udar”

 

U tim rečenicama nema mnogo tačnih tvrdnji – samo jedna i to delimično tačna. Dva teksta u kojima Zoran Vuletić iz Građanskog demokratskog foruma komentariše odluku o uvođenju obaveznog vojnog roka, a Florijan Biber, profesor Univerziteta u Gracu, odnos Evropske unije prema projektu „Jadar” i vlasti Aleksandra Vučića, zaista postoje. Ipak, iako su objavljeni na ovom portalu, ni Vuletić ni Biber nisu u ovim slučajevima bili sagovornici Slobodne Bosne, već drugih medija.

U tekstu sa naslovom „ZORAN VULETIĆ, PREDSJEDNIK GDF-a SRBIJE: ‘Dok se ne bude desila pozitivna politička promjena u Srbiji, region neće moći disati punim plućima’”, Vuletić je, između ostalog, rekao da „nema razumevanja” za inicijativu za vraćanje obaveznog vojnog roka. 

„Nikad do kraja nije obrazložena nekom realnom potrebom, niti smo ikad čuli argumente o tome ko to preti Srbiji i na koji način”, naveo je on za Hayat TV, a prenela je Slobodna Bosna. Za naoružavanje je istakao da je to „u ukupnom besmislenom bacanju novca jedno od najbesmislenijih bacanja novca iz budžeta i građani moraju postati svesni da oni to finansiraju”

Izbori 2023
Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

S druge strane, u članku pod naslovom „POLITOLOG FLORIAN BIEBER, OTVORENO: ‘Podrška projektu Jadar je tragična greška EU, jasno je da je Vučić…’”, Slobodna Bosna prenosi šta je profesor Univerziteta u Gracu rekao o odnosu Evropske unije prema projektu iskopavanja litijuma u Srbiji, ali i prema vlasti Aleksandra Vučića.

„Cena podrške projektu Jadar će biti velika – prvo, gurate ljude u Srbiji i u regionu dalje od EU, jer poručujete da vam je više stalo do ruda nego do ljudskih života, drugo, dajete podršku autokrati koji ima uticaj na dešavanja u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Severnoj Makedoniji. Biće moćniji i opasniji, što nije dobro ni za samu EU”, ocenio je Biber u Radarovom podkastu, a objavljeno je i na portalu Slobodna Bosna.

Ni u jednom tekstu, dakle, nije reč o „napadima” na „jačanje” srpske vojske i ekonomije, već je očigledno pristrasno tumačenje Vuletićevih i Biberovih izjava. Poteze vlasti, oličenoj u Aleksandru Vučiću, mediji su predstavili u pozitivnom svetlu, a zbog drugačijih stavova, predsedniku GDF-a i profesoru Univerziteta u Gracu dodelili etikete „srbomrzaca” koji „pomažu” u „udaru na Vučića”.

 

„Rušenje Vučića” i druge „antisrpske” kampanje

 

Serije tekstova o „srbomrscima” koji su „udruženi protiv Vučića i Srbije” nisu retka pojava. U tom „udruženju srbomrzaca” su, iz ugla medija, nevladine organizacije, opozicija, zvanično Sarajevo, Zagreb, Podgorica i Priština, pa i evroposlanici i drugi zvaničnici sa Zapada. 

novine
Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

Tako je, na primer, početkom januara ove godine, etiketu „srbomrsca” na više portala dobio predsednik Odbora za spoljne poslove nemačkog Bundestaga Mihael Rot. 

On je u tom periodu komentarisao izbore koji su u Srbiji održani 17. decembra 2023. godine. Uz autorski tekst lidera Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa za Politiko, Rot je 4. januara na društvenoj mreži „X” napisao: „Sjedinjene Američke Države i Evropska unija čine sebe potpuno neuverljivim ako nastave da banalizuju dešavanja u Srbiji. Izbori se moraju proveriti i ponoviti. Srpski režim mora da zaustavi politiku klackalice između Rusije i Zapada. Vučić ugrožava mir na Zapadnom Balkanu”.

Dva dana kasnije, 6. januara 2024, na portalu Alo.rs objavljen je tekst sa naslovom „OPOZICIJA RUŠI VUČIĆA SA SRBOMRSCEM IZ NEMAČKE Hoće da slomi prijateljstvo Srbije i Rusije, Kosovo mu nezavisno, a Dodiku bi uveo sankcije”. U roku od pola sata, isti ili skoro isti naslovi, pojavili su se na portalima Informer.rs, Novosti.rs i Republika.rs

Svi su istakli da je Rot inače poznat po „antisrpskim stavovima” – „Srbija ne može biti neutralna i da mora da uvede sankcije Rusiji”, „Zapad treba jače da pritisne Srbiju i Vučića da prizna Kosovo”, „da EU i Nemačka treba da uvedu sankcije Miloradu Dodiku”. „Antisrpskim” stavovima okarakterisani su, dakle, svi oni stavovi koji se kose sa stavovima koje predsednik Vučić i njegovi saradnici iznose u javnosti.

***

U zavisnosti od pitanja po kom se izjašnjavaju, politički neistomišljenici Aleksandra Vučića od medija dobijaju različite etikete. Oni koji suprotno pozicijama vlasti, ne kažu da se u Srebrenici desio samo „užasan zločin”, nazvani su „genocidašima ujedinjenim protiv Vučića” ili „zaštitnicima Đilasove opozicije” koji su obeležavali genocid u Srebrenici (pa su dobili i „zadatak” da „ponište izbornu volju građana Srbije”).

S istom dozom pristrasnosti mediji su prišli i rezoluciji o genocidu u Srebrenici – pisali su o „ekstremistima iz regiona” koji „sanjaju frontalni udar na Srbiju” i „rezolucijama planiraju da namaknu omču Srbiji”. Kada je rezolucija izglasana, na naslovnim stranama slavljena je „pobeda” Srbije, a pisalo se i da je ta „pobeda” izazvala „bes u regionu” pa su „ustaše i džihadisti udarili po Vučiću”.

I u svim tim „udarima” i „hajkama” slika je crno-bela. Na jednoj strani je u superlativu predstavljena politika Aleksandra Vučića, dok su na drugoj, crnoj, oni koji u javnost istupe s kritikama usmerenim ka istoj toj politici.