Poverenica za zaštitu ravnopravnosti odavno upozorava da se, iako je još pre 25 godina Svetska zdravstvena organizacija homoseksualnost izbacila sa liste mentalnih poremećaja, u srednjoškolskim udžbenicima u Srbiji homoseksualnost naziva devijantnim ponašanjem, poremećajem, a ponegde se čak izjednačava i sa pedofilijom.
Međutim, ministar prosvete Srđan Verbić na nedavnom sastanku sa holandskim ambasadorom Loranom Luis Stokvisom, koji se interesovao za tekstove o LGBT populaciji u udžbenicima, tvrdio je da je sve u redu.
“Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja dr Srđan Verbić objasnio je da su svi udžbenici koji su odobravani od 2009. godine usklađeni sa Zakonom o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima i Standardima kvaliteta udžbenika. To znači da ne postoje tekstovi koji bi na bilo koji način diskriminisali pripadnike ove populacije”.
mpn.gov.rs, 30. 3. 2015. godine
Međutim, organizacija za lezbejska ljudska prava “Labris” u svojoj Analizi diskriminatornog sadržaja kroz 18 citata u devet srednjoškolskih udžbenika, odobrenih nakon 2009, upozorila je na sadržaj koji je diskriminišući za gej populaciju. Jedan od primera je i citat iz udžbenika “Neuropsihijatrija” za treći razred medicinske škole, autora Jovana Bukelića, u kome se u posebne oblike seksualnog ponašanja ubraja “silovanje, zlostavljanje žena, kao i već opisani incest i homoseksualnost”.
Na pitanje na osnovu čega je onda ministar Verbić izneo tvrdnju da ne postoje tekstovi koji diskriminišu pripadnike ove populacije, u Ministarstvu prosvete za Istinomer kažu da je ta izjava zasnovana na zakonskoj i podzakonskoj regulativi donetoj 2009. i 2010. godine koja “zabranjuje diskriminatoran sadržaj u udžbenicima”.
„Labris je citirao godine objavljivanja samo novih izdanja udžbenika, ali ne i godinu kada su udžbenici prvi put odobreni. Na primer, u Analizi diskriminatornog sadržaja u srednjoškolskim udžbenicima, koju je uradio Labris, navodi se da je udžbenik Zdravstvena nega 3, za treći razred medicinske škole, autora Radmile Popović i Petra Borkovića, izdavača Zavoda za udžbenike, izdat u Beogradu 2013. godine, obima 95 strana, a zapravo, taj udžbenik je odobren 11. septembra 1992. godine. Predstavnice Labrisa su dobile informaciju i u Zavodu za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja da nijedan udžbenik nije pregledan po Standardima kvaliteta udžbenika, jer su odobreni pre njih”, ističu u Ministarstvu prosvete.
Izvod iz registra odobrenih udžbenika, školska 2014/2015. godina
“Ministarstvo prosvete je imalo mogućnost da od 2011. godine zajedno sa Zavodom za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja sporne udžbenike ponovo pregleda u skladu sa novim Standardima kvaliteta udžbenika, ali se to nije dogodilo”, ističe Aleksandra Gavrilović. Programska direktorka za edukaciju organizacije “Labris” Aleksandra Gavrilović za Istinomer kaže da Ministarstvo prosvete ima informaciju o udžbenicima u kojima je pronađen problematičan sadržaj još od 2011. godine, a da je preporuku zvanično dala i Poverenica za zaštitu ravnopravnosti.
Iz Ministarstva prosvete ističu da, prema važećem Zakonu o udžbenicima i nastavnim sredstvima, nova izdanja već odobrenih udžbenika ne podležu ponovnoj proceduri odobravanja, a ističu da će takva praksa prestati donošenjem novog Zakona o udžbenicima koji bi uskoro trebalo da se nađe u skupštinskoj proceduri.
U “Labrisu” strahuju da će biti potrebno dosta vremena da se zakon izglasa i stupi na snagu, pa se pitaju koliko će još školskih godina udžbenici sa diskriminatornim sadržajem biti u upotrebi.
Iz “Labrisa” najavljuju da će, dok se čeka novi Zakon o udžbenicima, podneti zvaničan zahtev Zavodu za unapređenje obrazovanja i vaspitanja za ponovnu kontrolu kvaliteta udžbenika u kojima je pronađen sporan sadržaj.
Inače, Srbija je 2013. usvojila Strategiju o prevenciji i zabrani diskriminacije sa ciljem poštovanja ustavnog načela zabrane diskriminacije po svim osnovama. Glavni segmenti Strategije bave se unapređenjem položaja devet osetljivih društvenih grupa najviše izloženih diskriminaciji i diskriminatorskom postupanju, u koje spadaju: žene, deca, LGBT osobe, osobe sa invaliditetom, starije osobe, nacionalne manjine, izbeglice, interno raseljena lica i druge ugrožene migrantske grupe, osobe čije zdravstveno stanje može biti osnov diskriminacije i pripadnici malih verskih zajednica i verskih grupa.
