Skandalozan nastup ministra Aleksandra Martinovića u Skupštini Srbije u kom je prozvao opozicione poslanike bez potomstva, rekavši da umesto dece hrane kučiće, mačiće i ribice, nije nešto što već nismo mogli da vidimo i čujemo na političkoj sceni poslednjih nekoliko godina. Martinovićev doskorašnji stranački šef i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i sam je imao neumesna zapažanja o natalitetu i kućnim ljubimcima, a po izjavama kojima su diskriminisali ljude bez dece ostaće upamćeni i Aleksandar Šapić i Dragan Marković Palma.
Grad u kome je novinar Milan Pantić ubijen, divljački, s leđa, jednog jutra pre dvadeset godina. Deo Srbije gde izraz “jedan čovek” (prim.aut. pročitati Kesićevim dubokim glasom) ne znači ime Aleksandra Vučića. Centar koji je daleko od opustošenog poput nekih drugih opština udaljenih od Beograda. Tvrđava u kojoj se “radi”, a o bitnim temama se govori tiho. Ili što kaže jedan od posetilaca Zoo-vrta u knjizi utisaka - jako lepo, ali i žalosno. Sve je to Jagodina danas - uverili smo se i na terenu.
Slučaj “Jagodina” nije zaboravljen. Nakon što smo poslali pitanja investitorima (i potencijalnim investitorima) koji su dolazili na sastanke s Draganom Markovićem Palmom proteklih 10 godina, obratili smo se i predstavništvima država čije delegacije su posećivale jagodinskog šefa. U međuvremenu, odgovor nam je stigao i od Višeg tužilaštva u Kraljevu. Do sada je, kažu, ispitano 30 građana u okviru predistražnog postupka.
Dragan Marković Palma, kako sam kaže, zna kako da učini sve da se investitori raspamete, a kad dođu u Jagodinu, oni su “njegovi i božiji”. U medijima, kao i na sajtu grada, mogu se naći na desetine izveštaja o susretima Markovića s biznismenima iz Srbije, kao i s predstavnicima stranih kompanija. U svetlu nedavnih događaja, javnih optužbi za podvođenje maloletnica na žurkama, potom premeštanja predmeta u Kraljevo, uz odlazak i Markovića i Marinike Tepić kod tužioca - pitali smo one koji su ulagali u Jagodini znaju li išta o ozloglašenim zabavama i kako je Jagodina za njih postala privlačna investiciona destinacija.
Da li je činjenica, ili je reč samo o utisku, da se u poslednjih nekoliko meseci u javni prostor – i medijski i politički – izlivaju informacije koje imaju aromu mokrog čvora i koje ostaju da vise u tom prostoru bez institucionalnog okvira? Od hapšenja grupe Veljka Belivuka, prema tvrdnjama koje su došle i od predsednika države, javnost saznaje za veze politike i kriminala, nedavni dokument o priznanju krivice za Savamalu zarad legalizacije zgrade zaglavljeni slučaj vraća u žižu, a kao kruna na sve stiže slučaj Dragana Markovića Palme i navodnog podvođenja žena, moguće i maloletnica. Posebnu konotaciju ima vest o odluci republičke tužiteljke da predmet paljenja kuće novinara oduzme dosadašnjem tužiocu Predragu Milovanoviću, koji je u međuvremenu postao član DVT. Ono što sve ove slučajeve povezuje je delovanje tužilaštva, institucije za koju sami tužioci tvrde da ju je politika zarobila i da je ustrojena po sovjetskom modelu subordinacije, koji važi samo u par država postsovjetskog područja.
Od sistema ne čujemo obećanje da će zaštititi žrtve. Zaglušuje nas, međutim, kakofonija komentara, strančarenje, tabloidno mešetarenje; svi smo “sve znali još od ... (prim.aut. godinu upisati po nahođenju)”. O tome zašto bi trebalo da se uključi tužilaštvo za organizovani kriminal u slučaju “Jagodina”, kako bi trebalo da se ponašaju mediji, a kako političari, razgovarali smo sa Marijom Anđelković iz organizacije Astra i Jasminom Nikolić iz Viktimološkog društva Srbije.
Iako se delu javnosti koji je aktivan na društvenim mrežama, pre svega na Tviteru, učinilo da je svedočenje o svojevrsnom seksualnom robovlasništvu u Jagodini
snažno kao zemljotres koji bi trebalo da sruši vladu, konzumenti većine
tradicionalnih medija mogu steći utisak da je samo naišla malo jača promaja. Možda će i zatvoriti medijske prozore koji gledaju na to što im liči na još jednu „običnu“ međustranačku prepirku.
Govoreći o Miroslavu Miki Aleksiću, reditelju koji se tereti za silovanje i seksualno napastvovanje više devojaka koje su bile polaznice njegove škole, mediji su proteklih dana navodili podatak da je on bio i šef propagandnog tima Stranke srpskog jedinstva i kandidat te partije za poslanika na izborima 1993. Ipak, osim činjenice da je u pitanju stranka koju je osnovao i na čijem čelu je bio Željko Ražnatović Arkan, čini se da je malo informacija o ovoj već pomalo zaboravljenoj političkoj partiji.
U rubrici “Što zelenije to pliva” i tokom prethodne godine zabeležili smo veliki broj interesantnih, čudnih i(li) ne baš promišljenih izjava političkih funkcionera. I ovoga puta, baš kao i u ostalim rubrikama Istinomera, najviše je zableženih izjava predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je i tokom 2020. u svojim javnim nastupima govorio na najrazličitije teme.
Istinomer.rs koristi kolačiće (cookies) radi boljeg uvida u potrebe i zahteve korisnika. Google Analytics je jedini neophodan kolačić koji koristimo, a korisnicima je omogućeno onesposobljavanje kolačića.
Koristimo kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i analiziranje saobraćaja. Takođe delimo informacije o tome kako koristite sajt sa partnerima za društvene medije, oglašavanje i analitiku koji mogu da ih kombinuju sa drugim informacijama koje ste im dali ili koje su prikupili na osnovu korišćenja usluga.
Istinomer može prikupljati vaše podatke iz sledećih izvora: Google Analytics tracking code, HotJar tracking code, Alexa Certify, Facebook Pixel Code.