„Gotovo sam siguran da krajem januara, početkom februara, otvaramo Klaster 3. Ali mnogo važnije od toga, nije ljudima ni u Srbiji (važno) to da li je klaster ovaj ili je klaster onaj. Ne, mislim da je važan signal, mislim da je važno da je Srbija ovde dobila poštovanje”, rekao je predsednik Srbije u Briselu 19. decembra. Vučić je to izjavio u danima kada se očekivalo dugo najavljivano otvaranje Klastera 3, koje bi značilo napredak Srbije u pristupnim pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji. Do otvaranja nije došlo, pominju se novi datumi, a Srbija završava još jednu, treću godinu zaredom, bez iskoraka na evropskom putu. Šta je uopšte Klaster 3 i zašto je Srbija iz Brisela dobila samo „signal”?
'Verujem da na kraju mandata sledeće Vlade, to jest ove Vlade, koju ćemo sada da formiramo, završimo pregovore o članstvu sa EU, to znači do kraja 2024. godine", izjavio je u junu 2020. predsednik Srbije Aleksandar Vučić, da bi sada ministar spoljnih poslova Marko Đurić tvrdio da će Srbija "do 2027. završiti reforme za članstvo u EU". Međutim, od dolaska na vlast Srpske napredne stranke konstantno se pomerao rok do koga bi Srbija trebalo da "ispuni ono što je do nas", a do sada su u pregovorima o članstvu sa EU zatvorena (privremeno) samo dva od 35 poglavlja.
Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act), kojim se na prostoru Evropske unije uređuje odgovornost pružalaca digitalnih usluga, juče je stupio na snagu. Ovom uredbom velike internet platforme i pretraživači moraće da preduzmu mere za ublažavanje rizika od dezinformacija, manipulacija tokom izbornih procesa, digitalnog nasilja nad ženama. Kako će ovaj propis promeniti internet okruženje u Evropi, ali i Srbiji?
Da li Srbija treba da uvede sankcije Rusiji kako se ne bi “ispisala” iz civilizovanog sveta, ili treba da ostane uz svoje “ruske prijatelje” makar to značilo prekid evropskih integracija? Da li je neutralnost samo reč koja lepo zvuči, ili jedini način da Srbija preživi ovu krizu? Sudeći po izjavama političara, ne samo što o ovoj temi konsenzus ne postoji u opoziciji, nego i ministri u još aktuelnoj vladi iznose dijametralno suprotna mišljenja. Kad se napravi presek, Srbija najviše podseća na čoveka zaposlenog u zapadnoj firmi čija je plata vezana za evro ili dolar, a koji istovremeno na društvenim mrežama ili u kafani podržava “brata Putina” i nema ništa protiv mobilizacije tuđe dece. Spreman je na sve, osim da da otkaz i živi od srpske plate, ili bez plate, samo što to nikad ne bi priznao.
Pre sedam godina Aleksandar Vučić, tada prvi potpredsednik Vlade, rekao je kako je cilj Srbije da posao oko pristupanja Evropskoj uniji završi do 2018. godine, a da 2020. Srbija postane punopravni član Unije. Svedoci smo ne samo da se to nije dogodilo već smo na tom putu usporili, pre svega gledajući broj otvorenih poglavlja ove godine. Bilans je zabrinjavajući, iako su se u javnosti pojavila opravdanja o pomeranju fokusa EU na virus korona i Bregzit.
“Srbija Hrvatskoj nije apsolutni fokus spoljne politike, nego Evropska unija i integracija u Šengen, kao i to da ona poboljša svoju moć i ugled u evropskom kontekstu. Srbiji je fokus na Kosovu, na konstituisanju tih odnosa na Balkanu do kraja. U sadašnjim okolnostima u kojima nema izvesnosti o brzom priključivanju Srbije EU, ona pokušava da formira uticaj u ovom prostoru koji je izvan Unije, sa Bošnjacima, Albancima i drugima koji su tu involvirani, koliko je to moguće… Tako da se argument druge strane pokreće samo tokom izbora, a u međuvremenu ništa. Mislim da je to šteta. Tim više što ćemo 2021. ući u jedno razdoblje od dve do tri godine bez izbora. I u Srbiji i u Hrvatskoj. I to je dobar period da se možda na miru postave neke stvari na sto, bez tenzija koje proizlaze iz izbora”, kaže za Istinomer profesor Dejan Jović sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji predaje i studentima Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Deo onih koji podržavaju predsednika Vučića mnogo bolje od evropskih vrednosti razume “Apel za odbranu Kosova i Metohije”. Tim biračima se obraća Vulin kada poručuje da treba razmisliti o promeni spoljne politike.
Komentarišući prvoobjavljeni sažetak izveštaja, ministarka za evropske integracije izjavila je da je “važno da Srbija nije nazadovala ni u jednoj oblasti“ dodajući da “negde ima više napretka, negde manje, negde nema, ali nismo nazadovali“. Ova teza ministarke ne može se baš potkrepiti nalazima izveštaja kako ovog, tako ni prethodnog, posebno ukoliko pogledamo deo koji se bavi radom parlamenta.
Proces pristupanja Evropskoj uniji, dostizanje standarda EU, ispunjavanje merila, pregovaračka poglavlja - pojmovi su koji su nas zasipali prošle nedelje sa naslovnih strana i društvenih mreža. Evropska komisija je objavila dugo očekivani Izveštaj o napretku Srbije u procesu evropskih integracija, u kome daje svoje ocene o tome kako smo se pokazali na ovom putu od prethodnog izveštaja, koji je objavljen u novembru 2016. godine. U moru fraza i floskula visoke diplomatije sakrila se suština – šta sve to za nas znači? Zašto EU od nas traži nekakav napredak, kako ga meri i dokle smo zapravo stigli?
Istinomer.rs koristi kolačiće (cookies) radi boljeg uvida u potrebe i zahteve korisnika. Google Analytics je jedini neophodan kolačić koji koristimo, a korisnicima je omogućeno onesposobljavanje kolačića.
Koristimo kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i analiziranje saobraćaja. Takođe delimo informacije o tome kako koristite sajt sa partnerima za društvene medije, oglašavanje i analitiku koji mogu da ih kombinuju sa drugim informacijama koje ste im dali ili koje su prikupili na osnovu korišćenja usluga.
Istinomer može prikupljati vaše podatke iz sledećih izvora: Google Analytics tracking code, HotJar tracking code, Alexa Certify, Facebook Pixel Code.