Da li se u Srbiji situacija otima kontroli, ili je na delu kontrolisana konfuzija? Tri događaja od prvorazrednog političkog i društvenog značaja poslednjih nekoliko dana neodoljivo su, iako nepovezani, podsećali jedan na drugi. I GO SNS i Sabor SPC, pa i Skupština Udruženja novinara Srbije, događaji su sa više nepoznatih nego poznatih – više se krilo nego što se otkrilo, svuda je u temelju nekakav sukob koji nije do kraja razjašnjen i deluje da nekako „kuva iznutra”. Da li je GO odbor SNS slika države i institucija, Sabor SPC stanja vere, a eskalacija sukoba u Udruženju novinara slika medija?
Da li predsednik Srbije režira dokumentarnu verziju filma „Kad jaganjci utihnu“ koja, sem morbidnih scena koje nam je podrobno opisao pre neko veče, sadrži i elemente ozbiljnog političkog trilera? Šta je tačno bila predsednikova ideja kada je u političkom intervjuu na nacionalnoj frekvenciji izneo detalje horora koji nisu pogodni za mlađe od 18 godina? Da li su opisi ćevapa od ljudskog mesa, potom poruke „bandi” koja će biti „pohapšena” i „gadovima koji su planirali da upravljaju Srbijom” mizanscen za jednu drugu bitku, koja se vodi na političkom polju unutar SNS-a? Da li su nepojmljivi opisi ličnosti i dela vođe klana, koji je godinama unazad nesmetano operisao po Srbiji i za koga se ispostavilo da ima pipke koji se pružaju do najviših političkih krugova, posledica predsednikovog straha, namera da se zastraše građani, ili je pak reč samo o procesu paralelnom onom koji su neki mediji opisali kao modernu staljinističku čistku unutar SNS-a? Moj današnji sagovornik je u zimu 2012. godine, samo nekoliko meseci pošto je došlo do smene vlasti u zemlji, primetio da se dešava puzeće političko nasilje i diktatura jednog čoveka. Ako se to dešavalo 2012, tek posle smene vlasti Demokratske stranke, kada je Aleksandar Vučić bio tek prvi potpredsednik vlade, šta se onda dešava danas i kako se to zove?
Deluje da je izostalo preterano čuđenje zbog toga što je Aleksandar Šapić od nekadašnjeg „osvedočenog lažova i prevaranta“, kako su ga horski predstavljali funkcioneri vladajuće stranke, sada došao na korak od ulaska u Srpsku naprednu stranku i zauzimanja visokog položaja u režimskoj hijerarhiji. Neko ko je bio „produžena ruka Dragana Đilasa“, čoveka koji u Vučićevoj retorici predstavlja oličenje svega „crnog“ (ili „žutog“) i nalazi se sa druge strane linije u (oštroj) podeli „mi-oni“, sada, poput mnogih pre njega, menjajući stranu, gubi prilepljene etikete. Nakon svega, čini se da je jedina konstanta u ovdašnjoj politici, već skoro dve decenije, sukob na frontu Đilas-Vučić.
Aktuelni ministar odbrane, u vreme davanja izjave potpredsednik Srpske napredne stranke i menadžer njene kampanje, o Bus Plusu (zvanični sajt Srpske napredne stranke – sns.org.rs, 27. februar 2014. godine)
Istinomer.rs koristi kolačiće (cookies) radi boljeg uvida u potrebe i zahteve korisnika. Google Analytics je jedini neophodan kolačić koji koristimo, a korisnicima je omogućeno onesposobljavanje kolačića.
Koristimo kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i analiziranje saobraćaja. Takođe delimo informacije o tome kako koristite sajt sa partnerima za društvene medije, oglašavanje i analitiku koji mogu da ih kombinuju sa drugim informacijama koje ste im dali ili koje su prikupili na osnovu korišćenja usluga.
Istinomer može prikupljati vaše podatke iz sledećih izvora: Google Analytics tracking code, HotJar tracking code, Alexa Certify, Facebook Pixel Code.